nedjelja, 23.08.2009.

loše je.....

mogu reći da mi je ovo bilo jedno od najgorih ljeta u životu....
ništa se konkretno nije loše dogodilo ....nikakav preokret....
u tome vjerojatno i je problem...
moram se trgnuti kako god znam ....ali samo znam da mi je loše...
ponekad se osjećam kao da umirem....
nemam pojma kako da se izvadim iz svega toga...
i poprilično mi već to ide na kurac....
dobro sam samo kad sam pijana ili ušlagirana ...a poslije se osjećam silovano sama od sebe...
i pun mi je kurac svega...
ljuta sam i tužna....a nisam se sposobna ni isplakati
ispiti su za 7 dana a ja nemam snage učiti
premda sam svjesna da će mi biti još gore ako i to sjebem ....
previše toga sam si pobrkala...i više ne znam koja sam osoba zbilja ja....trezvena ili ušlagirana....
iako znam koju više volim.... onu ušlagiranu...


Someone has shaped my world calling it their own
My hands and eyes now search its ends
Someone has told me my wishes should be laid only in my mind
Those little ways that lead to other forms has been labeled as wrong
Not natural they said
They see the fake face of common sense and call it perpetum mobile
As I try to seek a different one
Peace and serenity they ask under the wrong names
As it feeds on my soul



18:29 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 03.08.2009.

sometimes its not so good to be back home anymore.....



Ponekad još poželim
Onako potiho
Letjeti između tvojih misli
I pritom ne mrziti svoje

Ponekad još poželim
Čuti onu glazbu
Nacrtati smisao nota
I obojiti sve tonove tvojim očima

Ponekad još poželim
Grčevito se držati za oblake
Loviti ptice i okrenuti se
I pokazati ti što sam ulovila

Ponekad još poželim
Da mi kažeš da se sjećaš smijeha
Da će sunce uvijek sjati
Iako je premračno već predugo

Ponekad još poželim
Da mi pružiš otuđene ruke
I pokažeš na njima
Ono malo mojih tragova

Ponekad još poželim
Da mi vratiš stari okus zraka
Da mi dopustiš da moje pjesme
Opet budu samo moje

Ponekad još poželim
Da mi pokažeš staze kojima sam išla
Da mi objasniš put koji je izbrisan
I nacrtaš mi sunce

Ponekad još poželim
iako rjeđe nego prije
zaspati i pronaći te u snovima
tamo gdje sam te i izgubila

ponekad još poželim
izgovoriti tužne misli
i servirati ih njihovom ocu
no zidovi su prečvrsti da se ruše


nisam dugo pisala....nije mi se dalo i nisam znala što neponovljivo reći.....ili barem neotrcano
pogubljena sam kao i uvijek uz male doze sreće i sarkastičnosti
ostalo mi je par ispita za jesen i to me ljuti i jebe u mozak al.....eto
nisam našla nikog novog za zaljubiti se
life sucks
al barem sam se definitivno rješila starih poroka
da, jesam
da, jesam
da, jesam
jeste li vi povjerovali ?
ja jesam
good


do čitanja !


14:32 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

subota, 13.06.2009.

hej ho....

bok, dobar dan, što god...ionako vas nema ....a nisam ni sigurna da li ima mene....

prčkala sam po tuđim blogovim i globalno su glupi i dosadni...
nije da nemam pametnijeg posla, nego nemam volje za pametniji posao..
ispiti su za nekih desetak dana, a ja?
- klatim kurcem (kojega ni nemam)

ovo je bijeg od obaveza i ja to priznajem ....
neda mi se biti odviše kaotična i poezijski nastrojena te napisati nešto jako dubokoumno
s jako malo riječi....danas ne....
neću ni opisivat što sam jela, kad sam se digla i slično....
toga je ionako previše na blogovima....
zašto sam onda uopće tu sada ?
- pa recite vi meni....

sjedim već nekih dva sata za knjigom....literaturom iz određenog ispita i mučno mi je...
vani se djeca igraju i cvrkuću ptice.....prave neku čudnu zvučnu podlogu....
koja mi trenutno ne smeta niti me zadovoljava...

gdje je Gospodin Big trenutno u mojoj glavi?
nema ga.....nema ga već duže vrijeme....
utopijski tvrdim da sam izliječena....
i u ovom retku (redku) (redtku) to tvrdim....

mislim da nas ima previše (blogera) da bi ikome itko pomogao na bilo koji način....
previše da bi se netko zamijetio....a mislim da svatko treba nekakvo zamjećenje
svjesno ili podsvjesno...
ne znam koji je moj razlog....

nije mi jasna tolika potreba ljudi da budu posebni....oni iznad margine u prenatrpanom teksu kojeg činimo svi mi ljudi....
nije mi ni jasna ta potreba kod mene, kao ni kod vas...
još manje mi je jasno zašto se uvijek najviše želi ono što nije moguće....
valjda zbog same nemogućnosti i hranjenja ega od pomisli da bi to možda ipak mogao dobiti...
valjda....


štošta mi nije jasno....
današnji tinejđeri mi nisu jasni....nekima bi htjela zbilja pomoći a neke pretući nasmrt
...onako sadistički s martama....
nisam rastrojena-ovo samo tako zvuči

dosadna sam sama sebi-mrzim taj osjećaj
neda mi se ....bok


14:42 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 08.06.2009.

another morning...

nisam dugo razmišljala o vjeri.....lažem....uvijek razmišljam o vjeri....
nekada o Bogu...nekada o Sotoni....uz napomene ako to postoji....
nisam nikada bila kršćanski freak....možda čak više nekada prije sotonistički freak.....
no ponekad mi se desi....onako kad sam sama...kad čujem da se nešto loše desi....kad me nešto rastuži....
desi mi se da pomislim kako mogu gotovo čuti Boga kako plače....onako potiho i tužno...čini mi se da čujem Isusa kako plače....i bude mi žao jer što smo tako daleko....bude mi žao što ga ne mogu zagrliti i utješiti.....bude mi žao što je tako tužan.....
i još više mi bude žao nas koji ga rastužujemo.....


08:11 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 17.05.2009.

jedna u nizu.....

Reci mi gdje da se okrenem
Moje sunce mračno je
I nebesa moja gromovi pogađaju
Odveć predugo

Reci mi gdje da se pronađem
Mjesto je moje zametnuto
Negdje između sjećanja tvojih
Odveć predugo

Reci mi kako da ne želim
Ono što je odavno izgubljeno
Što je uvijek bilo željeno
Odveć predugo

Reci mi kako da se probudim
Moje oči su umorne
I prizori novi ih ne razbuđuju
Odveć predugo

Reci mi kako da objasnim
Moje riječi su premalo
A ljudi krivo slušaju
Odveć predugo

Reci mi kako da se podignem
Zidovi moji su srušeni
A drugi su ljudi loši zidari
Odveć predugo


19:04 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

time is running out but everything is all the same....

nemam vremen za pisanje...... dobro serem .....imam al nemam potrebu za prozom ovih dana
al pisala sam nekoliko pjesama.....
sunce je ozbiljno počelo sjati pa barem zbog toga stvari izgledaju nekako bolje.....
iako me još uvijek prati ona glupa sjeta ....
ispiti su za mjesec dana a ja još stagniram....
iako se nesvjesno na neki bolestan i čudan način radujem štrebanju i neprospavanim noćima te galonima
kave i kilama duhana.....
tome se raduje onaj sadistički dio u meni...
+ onaj jebeni osjećaj kod same činjenice da sam položila ispit....

pod hitno mi treba netko bar upola normalan da se zaljubim.....jer se stalno vraćam nesvjesno na neke stvari iz
prošlosti koje mi zaista ne trebaju.....
al ništa na vidiku nažalost....


ostavit ću trag jednom od svojih pjesama......

Pustite me da letim iznad vaših svjetova
Jer ja moram pronaći svoj
I pustite neka riječne struje i teški vjetrovi
odnesu ovo malo moje pojave

Pustite moju dušu neka se zagrcne
nad svojim nastojanjima
I stope moje sanjarske ne zaustavljajte
Jer i same noge su mi teške

Prepustite meni moje sunce
I zeleno neka meni ono biva
Ni purpurno nebo moje ne rušite
Ako ga ja držim bližim nego vaše

I pustite moje ptice nejake
Neka se svaka vrati u svoje gnijezdo
Jer duga je bila zima a snijeg još dublji
I odveć ih nema mnogo


I ne hranite svoj ego
Loveći moje ptice
Jer moćno je moje nebo i dok se ruši
I one nikada nisu za vas letjele


18:15 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 28.04.2009.

God is great!

osjećam se fantastično zadnjih par dana.....pa neka se ovdje zabilježe i takva stanja...
zna se pogoditi ponekad da se i osjećam fantastično.....poput blage ljetne kiše sa šakom praxitena....
nisam preriječita kad sam sretna
valjd sam u nekom primitivnijem stanje...or something
faks ide ok, ja idem ok....
ostali su tako-tako al i to je konstanta
glazba je savršena.....to je najpotrebnije
melodije su bogate i raznolike.....
......trebam na faks....goodbye and goodnight!
trenutna nezrela opsesija je ovo : zoran mišić the veliki
Image Hosted by ImageShack.us


12:00 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 09.04.2009.

just another piece of me

nije me bilo for a while......
neda mi se pisati baš ovo vrijeme.....
kod mene sve za 3-4, ponekad 2 a nekada i 5...
sad ide malo praznika, starih frendova i alkohola - me like it
faks ko faks same all, same all
glupih ljudi pun kurac ko i uvijek.....
gluplje djece još i više....
i tak.....

ostavljam pjesmicu za kraj......kao dokaz tmurnijih dana u ovom proteklom mjesecu.....


my sun is dead
my stars are now his greefing brides
my eyes are blured
my tears are blocked as sorrow rise

my joy is gone
I can not stand another spring
my love has seased
the strenght is gone to fix my wing

the snow has melt
left a scene of a rotten heart
old rusty knife
carved a sign on screaming part

my soul is calm
as sound of silence plugs my ears
the sorrow so touchable
left no hopes left no fears

there's nothing left
no stars to shine on my dark side
my body is here
but craves to be one with my mind


14:25 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 18.03.2009.

another day in paradise

Nedostaješ mi….

Nedostaju mi vršci tvojih prstiju na mojima
Glas koji čujem dok šutiš
Ždere me vrisak prošlog vremena
I nepovratnost onog što propustiš

Još uvijek su sjećanja svježa
Poput mokrih boja
Još sadašnjost prošlost vrijeđa
I nepromišljeno želim da sam tvoja

Još ljubav nazivam imenom tvojim
Još tražim tragove u snijegu
Da nađem bar jedan koji ide za mojim
Da zaustavi rješenje u bijegu

Još žedna sam mirisa tvoje kose
Još tražim stare poglede
Još moje te oči nose
I sve teže liče na sebe






19:40 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 08.03.2009.

još jedna šansa za početak....

sutra počinje faks.....novi semestar....novi početak
još jedan u nizu mnogih
i sam Bog zna koliko mi je potreban novi početak....u svemu...
znam da sam totalno u neredu, psihički, fizički, emocionalno......i sve ostale manje podskupine svih mogućih unutrašnjih stanja uključujući i kreativnost....
pisala sam o željama u prošlom postu....
s ovim se toplo nadam da ću početi i raditi a ne samo željeti...
odnosno željeti dovoljno jako da se zapravo i pokrenem i učinim nešto....
što ? previše toga.....

treba mi previše toga:
well I'll make my wish list:

....treba mi netko koga ću voljeti-čisto zbog postojanja ljubavi, jer je moram ponovo osjetiti u sebi da bih bila kreativna i produktivna bez obzira da li su poticaji produktivnosti sreća ili tuga...
možda sam mazohistički nastrojena što se toga tiče no ova mirnoća i tupost me jebeno ubija i bila sam sretnija i punija dok sam još patila za tobom jer sam osjetila barem nešto...
..... treba mi oko 5 000 kuna za neke kreativne prohtjeve ali to nije hitno niti neophodno
.....treba mi vremena za pročitati nekih 20-tak knjiga koje želim pročitati već duže vrijeme ali od toliko vremena koje bacam na hibernaciju u zadnje vrijeme nisam uspjela izdvojiti ni malo za čitanje.....
koja sam ja jebena krava.....
...treba mi neki program stege, rada i discipline premda shvaćam da se to ne uklapa u moje umjetničke i kreativne osobine koje dobivam tu i tamo za svake pete pomrčine sunca....
...treba mi na 2-3 dana onaj glumac iz Twilighta da mi malo glumi piđamu i deku na neko vrijeme, a naravno da bih ja našla i još neke načina na koje bi me on mogao kvalitetno animirati....
.....da....znam da je ovo neostvarivo al danas sam se preko medija susrela s njim i tip je tako jebozovan da mi se mota po glavi cijeli dan ( po onom dijelu mozga koji je zaslužan za prljave i bludne misli)
.....želim ovo ljeto pisati knjigu....onako neku neodređenu....nešto kao tok misli...
ja to mogu , ja to hoću , ja to trebam....

evo vam par slika da se vidi o čemu pričam....
Robert Pattinson:

Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us






22:00 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.